Ujedinjeni narodi 15. svibnja proglasili su Međunarodnim danom obitelji još 1989. godine, a taj je dan u svijetu prvi puta obilježen 1994. godine pod sloganom “Da obiteljski dan ne čine stvari nego srdačni odnosi roditelja i djece”. Obitelj je najvažnija jedinica našega društva, a u životu djeteta uloga obitelji je ključna od prvih dana života. S rođenjem djeteta roditelji preuzimaju najvažniju ulogu u svojim životima. 

     Ciljevi Međunarodnog dana obitelji su:

-    potaknuti djelovanje svih nadležnih subjekata u korist obitelji,

-    pružiti podršku uvažavanju obiteljskog života, tradicija i običaja,

-    pokazati solidarnost u potrazi i rješenjima za boljim standardima i kvaliteti života obitelji.

Ovim poticajnim ciljevima želi se naglasiti da se bitna obilježja čovječanstva kao što su: zajedništvo, tolerancija, demokracija, svjetski mir, počinju izgrađivati u obitelji. Obiteljske su potrebe velike te se obilježavanjem ovoga dana nastoji ukazati nadležnima na takve potrebe, pomoći identifikaciji problema s kojima se obitelji susreću, te pokrenuti nove akcije koje će pridonositi rješavanju tih teškoća i potreba obitelji.Tema Međunarodnog dana obitelji 2008. je “Očevi i obitelj: odgovornosti i izazovi” i to kako bi se pažnja usmjerila na važnost uloge oca u obitelji te u životima djece diljem svijeta.Tradicionalna uloga oca kao “hranitelja”, “zaštitnika” obitelji, ali ujedno i emocionalno neuključenog u obiteljski život, sve se više mijenja, te je sve naglašenija važnost njegove aktivne uloge u svakodnevnim obiteljskim aktivnostima i odgoju djece. A dobrobit od takvog aktivnog uključivanja očeva u obiteljski život za razvoj djece, potvrđena je i novijim istraživanjima.

Povodom Međunarodnog dana volontera, danas se na riječkom Korzu predstavljaju udruge sa svojim projektima, što predstavlja dio kampanje "Zavolontiraj se!" udruge SMART iz Rijeke.1985. godine, Ujedinjeni narodi su preglasili 5.12. Međunarodnim danom volontera, te od tada širom svijeta, vlade, UN i civilno društvo provode individualne ili zajedničke akcije s ciljem obilježavanja ovog dana kako bi se sve aktivnosti koje uključuju volontiranje i volontere učinile vidljivijima na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Ove, godine, kao i prethodne svoj rad na riječkom Korzu predstavlja i OKOlonaOKOlo u kategoriji "Djeca i mladi" gdje smo prezentirali edukativne materijale projekata "Moj posebni prijatelj" te "Razvojno savjetovalište".

Povodom današnjeg dana međusobnog pomaganja, najavljujemo provođenje ciklusa radionica "Moj posebni prijatelj" i ove školske godine u riječkim školama s ciljem podržavanja procesa edukacijske integracije djece s teškoćama u razvoju. Kroz sudjelovanje na ovim radionicama učenici nižih razreda osnovne škole imaju priliku iskusiti što znači imati različite teškoće, čime razvijaju razumijevanje prema svojim vršnjacima s teškoćama u razvoju, te također vježbaju i uče o načinima i potrebama za pružanjem pomoći svojim vršnjacima. Isto tako posebni su sadržaji namijenjeni učiteljicama kako bi se njima i djeci olakšao proces uključivanja učenika s teškoćama u razvoju u razrednu sredinu.

22. listopada je 1998. godine proglašen Međunarodnim danom pažnje posvećene mucanju i govornim manama, te se tim danom želi javnosti približiti i pojasniti problem mucanja i ostalih govornih mana. Mucanje je poremećaj govora u kojem je normalan tok govora prekinut čestim ponavljanjem ili produljivanjem govornih zvukova, slogova ili riječi ili osoba ne može početi govoriti riječ. Mucanje pogađa osobe svih dobi, ali najčešće je u djece u dobi između 2 i 6 godina. Dječaci triput češće mucaju nego djevojčice. Većina djece ipak preraste svoje mucanje te se procjenjuje kako manje od 1% odraslih muca. Postoji razlog za vjerovanje kako su mnogi oblici mucanja genetski određeni, no točan mehanizam kako nastaje mucanje nije poznat. Smatra se da je većina oblika mucanja razvojnog oblika koji se pojavljuje kod djece koja su u procesu razvoja jezika i govora. Ovaj oblik mucanja javlja se kad djetetov govor i jezik ne ispunjavaju njegove verbalne zahtjeve. Mucanje se događa kad dijete traži pravu riječ. Razvojno mucanje se obično preraste i ne javlja se kasnije od dječje dobi. Drugi oblik mucanja je neurogeni. Neurogeni poremećaji nastaju zbog signalnih problema između mozga i živaca ili mišića. U neurogenom mucanju mozak ne može pravilno uskladiti različite dijelove govornog mehanizma, a također se može javiti kao rezultat moždanog udara ili ozljeda mozga. Ostali oblici mucanja mogu se klasificirati kao psihogeni koji je rezultat mentalne aktivnosti mozga kao što je razmišljanje ili rješavanje problema. Iako se prije mislilo kako je psihogeni uzrok mucanja najčešći, sada se zna kako se javlja kod manjine osoba koje mucaju. Osobe koje mucaju mogu razviti emocionalne probleme kao što je strah od upoznavanja nepoznatih ljudi ili od razgovora na telefon, no, ovi problemi obično nastaju zbog mucanja a ne uzrokuju mucanje.         

         Preporuke za roditelje djeteta koje muca:

• Osigurati opuštenu kućnu atmosferu koja pruža dovoljne mogućnosti za govor djeteta. Često pomaže uspostavljanje određenih termina kada dijete i roditelji mogu neometano razgovarati
• Suzdržati se od kritiziranja djetetova govora ili negativnog reagiranja na teškoće u govoru. Roditelji ne bi smjeli kažnjavati dijete zbog isprekidanog govora ili tražiti da ponavlja tu riječ dok je tečno ne izgovori.
• Ne nagovarati dijete da govori pred mnogo ljudi.
• Pozorno slušati dok dijete govori.
• Govoriti opušteno i polako. Ukoliko roditelj tako govori i dijete će često govoriti jednako sporo i opušteno. Ne treba djetetu govoriti da uspori s govorom, ili da razmisli što će reći prije no što počne govoriti.
• Pričekati da dijete izgovori riječ do kraja. Ne bi trebalo dopunjavati djetetove riječi ili misli.
• Potrebno je otvoreno razgovarati s djetetom o mucanju ukoliko dijete začne tu temu.